Maske su stare skoro koliko i čovječanstvo. Tokom srednjovekovnog
perioda, zbog vjerske represije u Italiji, ljudi su smatrali da je
sloboda izražavanja ograničena. Iza maske, svako je mogao da ima
drugačiji identitet, i da se bez straha spoji, sa bilo kojim aspektom
društva. Svojom magičnom privlačnošću plene pažnju posmatrača, a onima
koji ih nose daju snagu i moć. Potekle su iz želje da izazovu
strahopoštovanje, užas ili smijeh...
Odlazak na žurku. Maske i čaše pića su na stolovima, za kojima sjede ljudi kojima je nezanimljivo. Tu su jer ne znaju gdje da budu. Tu su da bi se pohvalili da su bili tu. Svako se provodi na svoj način. Neko može da kaže da se proveo tek nakon najmanje dvije razbijene čaše, a neko se sređuje nekolika sata za izlazak i uživa posmatrajući tuđe poglede upućene ka njemu. Gledam oko sebe. Lijepi ljudi, priznajem. Lijepo obučeni, priznajem i to. Nešto mi fali. Hoću nešto. Da vidim zubiće, osmijeh, eejj, tražim osmijeh.Pa, da, to je to. Nema osmijeha. Poneka djevojka bi se nasmijala, onako usiljeno kao što se smije dok se slika za fb ukoliko bi primjetila da je gleda neki dečko koji je zanima. Izazovni pogled , izbačene grudi i blago pomjeranje usta. Nešto nalik osmijehu. Ne izdvajam se ja mnogo. Plašim se, da počnem da se kikoćem i igram kao luda(što ponekad radim) da bi me ubili pogledima i željeli da me stave na električnu stolicu. Zbog toga, bolje ne. Nego, kada bi svi uzeli maske sa stolova i stavili, da li bi se situacija promjenila? U Veneciji, 1500.godine, moralnost a ni skromnost nisu postojali upravo zbog nošenja maski. Anonimnost je bila osigurana tako što su ljude koji su ih nosili oslovljavali sa gospodin ili gospođa maska. Noseći masku ljudi su mogli činiti sva amoralna dela anonimno.To je u ljudskoj prirodi. Ljudi žele sve, sada i odmah. Činjenica je da, znajući da niko ne može da ih prepozna, oni su radili sve što ne valja, sve što nisu smjeli da rade inače. Da nosite masku i znate da niko ne može da vas prepozna, šta biste radili? Nemojte mi reći, već znam. :).. Ništa slatko i ništa umjereno. Uvijek je postojala i postojaće strast za preobražajem, promjenom identiteta, slobodom koju pruža taj “mračan” predmet želja - maska.
Nakon dva sata ljudi u kafiću su vidno pripiti. Počinju da igraju, da se vesele. Umjerene djevojke koje su do maloprije obraćale pažnju na svaki korak, otkrivaju i previše, ne obraćaju pažnju na svoje korake. Muškarci koji su do maloprije glumili mačo frajere, prilaze djevojkama u kafiću dodjeljujući komplimente. Sramežljivi par, tamo na uglu sada se strasno ljubi. Dvije djevojke su podigle ruke i mrmljaju kako ih je pogodila pjesma. Svi su iskreniji nego što su bili prije unošenja alkohola u organizam. Možda je ipak dobro ponekad popiti čašu više, ako ni zbog čega drugog, onda zbog skidanja naših maski i stavljanja na lice nekih drugih ,iskrenijih?
Ps: Za vas imam dva pitanja. Prvo je: Šta biste zanimljivo radili da imate masku, poput ove na slici iznad? A drugo je, koji karmin mi bolje stoji, crveni ili kafeni? Ljubim vas. :*
Odlazak na žurku. Maske i čaše pića su na stolovima, za kojima sjede ljudi kojima je nezanimljivo. Tu su jer ne znaju gdje da budu. Tu su da bi se pohvalili da su bili tu. Svako se provodi na svoj način. Neko može da kaže da se proveo tek nakon najmanje dvije razbijene čaše, a neko se sređuje nekolika sata za izlazak i uživa posmatrajući tuđe poglede upućene ka njemu. Gledam oko sebe. Lijepi ljudi, priznajem. Lijepo obučeni, priznajem i to. Nešto mi fali. Hoću nešto. Da vidim zubiće, osmijeh, eejj, tražim osmijeh.Pa, da, to je to. Nema osmijeha. Poneka djevojka bi se nasmijala, onako usiljeno kao što se smije dok se slika za fb ukoliko bi primjetila da je gleda neki dečko koji je zanima. Izazovni pogled , izbačene grudi i blago pomjeranje usta. Nešto nalik osmijehu. Ne izdvajam se ja mnogo. Plašim se, da počnem da se kikoćem i igram kao luda(što ponekad radim) da bi me ubili pogledima i željeli da me stave na električnu stolicu. Zbog toga, bolje ne. Nego, kada bi svi uzeli maske sa stolova i stavili, da li bi se situacija promjenila? U Veneciji, 1500.godine, moralnost a ni skromnost nisu postojali upravo zbog nošenja maski. Anonimnost je bila osigurana tako što su ljude koji su ih nosili oslovljavali sa gospodin ili gospođa maska. Noseći masku ljudi su mogli činiti sva amoralna dela anonimno.To je u ljudskoj prirodi. Ljudi žele sve, sada i odmah. Činjenica je da, znajući da niko ne može da ih prepozna, oni su radili sve što ne valja, sve što nisu smjeli da rade inače. Da nosite masku i znate da niko ne može da vas prepozna, šta biste radili? Nemojte mi reći, već znam. :).. Ništa slatko i ništa umjereno. Uvijek je postojala i postojaće strast za preobražajem, promjenom identiteta, slobodom koju pruža taj “mračan” predmet želja - maska.
Nakon dva sata ljudi u kafiću su vidno pripiti. Počinju da igraju, da se vesele. Umjerene djevojke koje su do maloprije obraćale pažnju na svaki korak, otkrivaju i previše, ne obraćaju pažnju na svoje korake. Muškarci koji su do maloprije glumili mačo frajere, prilaze djevojkama u kafiću dodjeljujući komplimente. Sramežljivi par, tamo na uglu sada se strasno ljubi. Dvije djevojke su podigle ruke i mrmljaju kako ih je pogodila pjesma. Svi su iskreniji nego što su bili prije unošenja alkohola u organizam. Možda je ipak dobro ponekad popiti čašu više, ako ni zbog čega drugog, onda zbog skidanja naših maski i stavljanja na lice nekih drugih ,iskrenijih?