Kad porastem biću.. model?

Ovih dana se osjećam nekako izgubljeno. Tražim smisao u svemu, cilj i užasno se plašim svojih loših odluka, a još više loših ljudi. Razmišljam o budućnosti i o tome šta želim od života. Četvrta sam godina fakulteta i već bih trebala da imam izgrađen stav i viknem na sav glas ,,Ja ću da budem to I to!,, … A, ne mogu da vičem, čak ni u sebi ne mogu da pričam o tome šta želim od života, jer eto, još uvijek  nijesam sigurna. Imam 22 godine I ne znam čime bih tačno htjela da se bavim! Eto, napisah.  Pravo da vam kažem , obožavam novinarstvo. Volim to što kroz živote običnih ljudi mogu da ispričam o nekom krupnom  problemu.  Bar o nekom problemu za koji ja mislim da je krupan. Volim što mogu da objasnim kojih se stvari grozim, a koje, eto volim. Volim što će za to da se zainteresuje široka narodna masa jer je opšte poznato da skoro svi prate medije(pogotovo televiziju). Volim to što će ona baba sa prvog sprata da me prepozna na televiziji I bude ponosna jer sam joj ja komšinica. (naravno da se šalim).

Ne volim to što moram da pišem o Ekremu Jevriću da bih bila čitana. Ne volim to što diskriminisanost Roma npr , ili homoseksualaca nikoga ne zanima osim njih same. Na argumentovani stav da podržavam homoseksualce npr jedna individua koja prilično liči na ljude koje opisujem u ,,Modnim zločinima,, me upitala ,,Što, jesi li lezbejka? ,,. Brine me to što smo generalno kao društvo postali toliko neosjetljivi na tuđe probleme, a kad ih mi sami imamo onda kukamo i plačemo na sav glas, ne bi li se više čuli i neko nam pomogao. Onda kada naš problem nestane ponovo postajemo drvene osobe koje ne zanima tuga drugih.

 Ne volim što je sve manje stvari koje nas mogu zgroziti. Da li su krivi mediji ili mi? Za doručak nam se servira laž, za ručak prostakluk, a za večeru dupe, sise i ku.ac. Sve u cilju dobre zabave i publiciteta. Mi, kao publika to sa oduševljenjem prihvatamo i sjutradan uz jutarnju kaficu pričamo drugarici te sočne detalje. Ne volim ni to što mi je jedna žena, nakon što sam joj rekla da završavam novinarstvo i da ne znam u kojim bih medijima voljela da radim (elektronski ili štampani) pitala ,,A, kako misliš da radiš ako nemaš vezu? ,,. I baš mrzim što me je taxista prije neku noć posavjetovao da se ne bavim teškim temama nego da pišem ,,o estradi,,. Kaže, piši o estradi i niko te dirati neće. ,,Ček, neko treba da me dira ako pišem o nečemu drugom? I još je dodao ,,A, lijepa si ti đevojka, male su plate tamo, bolje ti je da radiš kao model, manekenka, mani se ti novinarstva,,. ,,Hvala lijepo, ne morate mi vraćati kusur,, promrljala sam i izašla iz taxija. ,,Ali ja volim novinarstvo!,, vikao je moj unutrašnji glas.

I, šta raditi? Da li će me uopšte neko zaposliti? Ukoliko me zaposli, da li ću moći da pišem o stvarima o kojima želim da pišem? Ili pričam? A, da se udam? Zamišljam sebe sa djecom koja plaču i vuku me za trenerku dok ja kuvam ručak. Bez posla, ambicije, perspektive, ali i bez problema. Neka hvala, nije to za mene. Nekako bih radije jurila za nekakvim pričama, bilo kakvim poslom nego ostajala kući i čekala muža da dođe sa posla, i da mi koji dinar Diploma okačena na zidu umjesto slike?

Želim da još uvijek studiram, možda upišem petu godinu, a u isto vrijeme želim novac da bih bila samostalna. Želim da putujem, ali kako to da radim sa platom od 300 eura? A, i odakle mi plata kada nemam ni ponuda za posao? Želi li neko da me zaposli? Znam, neozbiljna sam, ali me zanimaju ozbiljne stvari , majke mi!  

Nego, ovo je ipak modni blog I smatram da me treba stalno podsjećati na to. Dakle, modni blog Ivona, ne pisati o zadovoljstvu, nezadovoljstvu, stanju u državi, alkoholu, ishrani (o ovome sam željela da popričamo malo, već o modi). Dakle, za danas sam vam , pošto i sam i dalje student, a možda sl.godine upišem još jedan fakultet koji ću uz posao završavati pripremila neke sličice koje će vam poslužiti kao inspiracija kada pojma nemate šta da obučete za fakultet. Znam , potpuno vas razumijem ukoliko nekada ne znate gdje se nalazite, a ne da razmišljate detaljno šta obući. Zbog toga imam par predloga koji vam mogu koristiti ovih dana:

1)      Patike na platformu, helanke ili kožne pantalone, neki džemper koji pokriva zadnjicu (ili ne mora pokrivati ukoliko su pantalone u pitanju) rolka neka, dobra torba i jakna. Ja sam nosila neku takvu kombinaciju nedavno  ... Evo je.

 

Ovu sam majicu nosila ispod u ovoj kombinaciji iznad...

2)      Volim ponekad da odmorim od uskih stvari. Tada biram ovakve pantalone, ravne cizmice, usku majicu i sako. Ukoliko je hladno kao što sada u CG jeste ja oblačim sako i preko sako-a debelu jaknu . Kada uđem u neku prostoriju tada ostajem u sako-u i pantalonama, a to jako volem.

Npr ovako nešto:

3)      Kada je toplo obujte starke jer su idealne za fakultet. Starke, neke farmerice u boji poput pink, žute i npr majica sa nekim ludim natpisom (sa svim ovim kombinacijama sa slike može bijela majica sa crnim ili teget natpisom, i torba u toj boji, šta mislite? )

4)      Volim haljine  da nosim, obožavam, ali nekako mi za fakultet ukoliko niste profesorica tamo ne idu sa štiklama. Zbog toga je nosim sa ugg čizmama ili nekim drugim ravnim.  Tada umjesto jakne biram kaput.

Kad nemate inspiraciju obucite farke, neki topli d\emper i izletite iz kućee..Npr ovako nešto:

... Eto, nego, šta ćete da budete kad porastete? Naravno, to važi za vas koji se još uvijek osjećate poput djeteta, kao ja. Vi odrasli  ste odrasli, vi ste već davno odredili šta hoćete da budete, ili niste? :)

Budimpešta viđena sanjivim očima...

Pogledala sam se u ogledalo. Tamo sam vidjela razmazanu šminku, umorno lice. Cijelu noć nisam spavala. Lumpovala sam i uopšte nisam shvatila kako je brzo vrijeme prošlo. Kratko premotavanje u glavi prethodne večeri. Crno vino. Kako sam uopšte mogla da ga pijem? Pjevala sam, mnogo, igrala, smijala se i pričala. O ljudima, sebi, zabavi, smislu života...Zašto nisam zabavu prekinula na vrijeme i otišla da spavam kao svi normalni ljudi? Sada bih se budila, a ne dolazila iz provoda. Neumjerena sam ponekad, ne umijem da prekinem stvari u kojima uživam i to je moj problem. Šta je tu je,  imam deset minuta da se spremim. Šta da radim? Na meni su štikle, nakit, majica sa likom moje omiljene  Odri i teksas šorc. Skidam odjeću i ostavljam je pored tuš kabine. Tuširajući se razmišljam „Šta obući, kako izdržati dan, a da se ne sručim jer nisam spavala nijedan minut?  Ma, mogu ja to“ . Izlazim iz tuš kabine, uzimam bačenu majicu i oblačim je, šorts zamjenjujem farmericama, a štikle patikama. Stavljam i nakit koji sam imala prethodno veče. Naočare , šminku i novac  sam stavila u moju omiljenu „Guess torbu“ koju slažem uz sve, i kada se slaže i kada baš i ne.

 Imate li i vi neke komade garderobe koje toliko volite da prosto morate da ih uzmete kada izađete iz kuće iako znate da nisu najbolji izbor? Ovo je za mene takav komad. Što se tiče ostalih stvari koje su na meni, s obzirom da nisam spavala, nisam se ni probudila tako da je meni praktično noć, a pošto je svanulo svakako je za druge ljude dan,tako da ću ovo nazvati polunoćna varijanta. Majica i nakit za veče, patike i farmerice za jutro, ja za momentalni odlazak u krevet, ali ipak sa širom otvarenim očima jer prvi put idem u posjetu ovom gradu... A, čula sam da je prelijep... Znate šta, u pravu su. J ...

Izlazim na ulicu,  stavljam naočare i najljepši osmijeh koji imam. „Dobro je što nisam izašla u majici okrenutoj naopačke“ mislim se. „Bože, možda sam je stvarno okrenula? „ Gledam u majicu. Na svom je mjestu, normalna je. Uh, dobro je. Smijem se na sav glas, niko ne zna zbog čega. Drugarica me gleda i govori „Nešto ti je na licu“. Uhh, znala sam da puder nisam dobro razmazala. A i kako ću? Dok sam ga stavljala malo sam spavala, malo bila budna. „Evoo, makla sam ti“. Ipak je bila samo neka mrvica. Nije ni važno. Idemo na voz, trčimo jer kasnimo.  U vozu sam malo spavala, hrk, hrk.  Cijeli put sam prespavala. Da nisam možda bih baš tamo upoznala nekog Sašu iz voza (ne vjerujem da u Mađarskoj ima imena Saša, ima li?) koji bi mi slomio srce i otišao bi negdje u daleki svijet (Balaševićeva pjesma-Saša iz voza) Nema veze, snila sam nekog momka koji mi se sviđa(nemojte nikome reći), neke pejzaže, neka vina, neke stare ljude...

Budi se, stigli smoo. Dobrodošli u Budimpeštu. Uživajte uz slike i zamislite mene pospanu, mamurnu kako se čas divim gradu, građevinama i životu tamo, čas zamišljeno hodam psovajući sebi u bradu jer nisam spavala prethodnu noć... 

 

E, ovako ja odmaram... U svom stilu :)

 Zašto pijem vodu?

 Provozaj me pliizim te, previše sam umorna da bih šetala :)

 Pogodite koja je moja sjenka? :)

 Kako vam se sviđaju slike? Imam neku inspiraciju u poslednje vrijeme, imam osjećaj da će biti sve više postova. Samo da malo vremena između izlazaka i učenja ugrabim. Eto mene za 2, 3 dana ili prije. :*

Ovo je moj život...

Neki sumoran, kišni dan… Filmovi, gomila slatkiša, neka slatka pidžama i ja. Neki dobro poznati, stari miris prolazi prostorijom, ja pokušavam da ga ne osjetim.  Možda mirisa ni nema, već mi se pričinjava. Znam, u onom trenutku kada bih ga osjetila oči bi se napunile suzama, koža naježila i odjednom bi mi postalo hladno. Sjećam se mnogih stvari, mirisa, dodira, pjesama... Zaboravljam lik, crtam mu lice kojeg se sjećam kroz maglu, ali osjećanja koja me vežu za osobu dobro pamtim. Uzimam sliku.

 Oblačim onu staru, preveliku duksericu. Palim  staru, meni dobro poznatu pjesmu od Balaševića. Pjevušim, mrmljam u sebi. Jedan d-mol me razvalii. Stvarno razvaljuje. Zadnje riječi pjesme, jedna suza se kotrlja „Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana, i jedan pulover U kom si bila.. Ostala je ploča Best Of Ry Cooder i fina mala plava kutijica za puder i ja sam te ostao željan dok me bude. Moja mila...”. Istog trena sam zaplakala i shvatila koliko ove riječi bole kada ih osjećaš cijelim svojim tijelom i bićem.  Postoje ti neki dani kada bih slušala stare pjesme ne izlazeći iz kuće. Tih dana često pomislim da će nekog čovjeka ubiti puškom, nekoga pištoljem, neko će se udaviti u moru, neko će preminuti ležeći u postelji, a mene će eto ubiti romantika, lagane pjesme i balade.

 

Na slici iznad plavi noktići, omiljena pidžama ,,extreme intimo" i jagodice

Postoje i neki drugi dani. Mirniji, tiši, sunčani. Tim drugim danima se pojavljujem i druga ja. Ja koja bih igrala po ulicama, zagrlila svaku budalu kod koje vidim nešto pozitivno, povukla za ruku svakog ciganina da dođe i pjeva mi. “Ciganinee, ti što sviraaaš”… Tada pijem previše vina, previše se smijem, previše igram, previše grlim. Tih dana sam nasmijana, predugo lutam ulicama, predugo ne dolazim kući. Nee, ne želim da se završi žurka. Zbog toga je nastavljam. Bez cilja, teških ljudi, teških riječi ili osjećanja. Samo muzika i ja. Bezvrijedni razgovori koji su u tim trenucima najbitniji na svjetu, dim i čaše.  Lijepo je, volim život. Hoću divlju ljubav, ulazak u auto, pojačanu muziku i da dodam gas. Idemo. Na drugu planetu. Vrištim . Pjevam stihove jedne pjesme. “Ideem tamoo gdje je sve po moom"...

Nadam se da shvatate moju poentu. Razočaraćete me ako mi kažete da ste stalno isti, konstantni. Tada ću pomisliti da sa vama nešto nije u redu. Ili ipak sa mnom. Moja ludost tada ima i vašu potvrdu, a to nije dobro. To znači da sam stvarno luda.  Nego, da pređemo na stvar.

Vjerujem da nijeste znali da se stalno borim sa sobom, stalno sam negdje između snažne žene I romantične djevojčice. Često želim ruže i serenadu pod prozorom, a još češće snažni stisak ruke, motor i odlazak u noć. Ta dva bića su sastavni dio mene, bez jednog od njih to ne bih bila ja. U ovom postu želim da vam ispričam  neke stvari o sebi koje (ni)jeste znali, a ja ih volim.

1)      Svoju porodicu volim najviše na svijetu. Posto znam da čitate ovo, volim vas. 

 

Na slici iznad je moj brat koji za tri dana puni četiri godine, a majicu sam mu ja kupila(naravno) kada sam bila u Sarajevu. :)

 

2)Obožavam rozu boju. Pozitivna mi je, drugačija od ostalih. Imam rozu sobu, rozu garderobu, a voljela bih da imam i roze auto… Ipak mislim da je to sve u nekim normalnim granicama zbog toga što ne bih nikada kosu ofarbala u pink boju, ili npr mačku. Voljela bih da se sa nekom djevojčicom ponovo igram sa barbikama, a svoju omiljenu barbiku iz djetinjstva još uvijek čuvam.

 

 

Ovo je moja omiljena barbika iz djetinjstva. Divna je, zar ne? :)

3)Studiram novinarstvo na Fakultetu političkih nauka. Taj fakultet sam upisala zbog toga što volim da pišem, a i dosta sam kreativna, a politika me nimalo nije zanimala. Zamišljala sam sebe kao novinarku časopisa “Cosmopolitan”. U trenutku kada sam upisala fakultet ne vjerujem da sam znala ko je predsjednik države jer mi to nije bilo bitno. Nakon tri godine studiranja politika je počela da me zanima, a sve što želim je da sam i dalje neinformisana koliko sam tada bila. 

 

4)Imam piercing na stomaku, a velika mi je želja da uradim tetovažu vile jer za mene ima posebnu simboliku. Vile  predstavljaju fantaziju. One su  neuhvatljiva stvorenja , podsjećaju me na djetinjstvo i mene. Smatram da je čovjek izgubio svaku bitku onda kada prestane da mašta.

 

Ja u farmericama koje volim najviše na svijetu, sada su se skroz izbucale, ali mi je žao da ih bacim. Volim ih. :(

 Na slici iznad se piercing baš dobro vidi, ja u Budvi i umjesto kupaćeg kostima tog dana sam obukla farmerice.

5)Obožavam da jedem slatkiše. Omiljeni su mi rafaelo kuglice, voćne karamele i sladoledi. Dan mogu da zamislim bez mesa, hleba, itd, ali bez slatkiša ne mogu. To mi je najveći porok. Zbog toga znam da moram da treniram. Do prije pola godine sam išla u teretanu, ali sada treniram kući, uz Jilian. Ako vas zanimaju njene vježbe, napišite mi to u komentarima, rado ću vam ih poslati. 

 

 Ja kad počnem da treniram, jaoo. :)

 

Na slikama iznad je Jilian, trener. :)

 

Kako odoljeti?

 

6)Obožavam životinje. Imala sam (u stanu) papagaje, ribice, zeca, hrčka, kratko sam imala i psa. Ljudima koji muče životinje želim dugu i bolnu smrt. S tim u vezi na fb postoji stranica https://www.facebook.com/udomljavanjezivotinja.podgorica koja daje besplatno životinje koje nemaju svoj dom.

Ime ovog psa iznad je Sunčica, u azilu je od septembra 2012-e godine i još ga niko nije uzeo. Sterilisana je i očišćena od parazita. Divna je, zar ne? Ona je sa ove stranice na fb koju sam pomenula. :)

 

Na slici iznad sam sa drugaricinim psom. Kako je sladak...

7)Obožavam da izlazim i da putujem. Želja mi je da obiđem cijeli svijet, da sve vidim i obiđem. Želim da osjetim čari drugih država, da upoznam sve narode, civilizacije… Što se izlazaka tiče, ja ,,bih đavolu dušu dala za merak”. Volim da pijem vino i koktele. Izlazim jer uživam u tome. Ne želim da budem divlja, ne izlazim jer svi izlaze, da bih nekoga vidjela. To radim jer sam jednostavno takva i mislim da ću uvijek biti. Zbog toga neko previše miran i ne može  da bude uz mene, to mora biti neko ko ne može da me prati u svemu, ili čak vodi. 

 Ja u Beču

 Ja sa drugaricama u provoduuu

 Budimpešta

 Izlazak u Skoplju

 Provod u Podgorici

 Istanbul

 Ja u avionu. Sanjam o tome da udjem u neki avion i odem daleko, daleeeko odavde

 Divni Pariz :)

 Verona i ja...

Ovaj post je već ogroman, zbog toga se ovdje zaustavljam. Nadam se da vam nije bilo dosadno. Mislila sam da možda sjutra nastavim ovaj post, kako vam se sviđa ta ideja?