Ovo je moj život...

Neki sumoran, kišni dan… Filmovi, gomila slatkiša, neka slatka pidžama i ja. Neki dobro poznati, stari miris prolazi prostorijom, ja pokušavam da ga ne osjetim.  Možda mirisa ni nema, već mi se pričinjava. Znam, u onom trenutku kada bih ga osjetila oči bi se napunile suzama, koža naježila i odjednom bi mi postalo hladno. Sjećam se mnogih stvari, mirisa, dodira, pjesama... Zaboravljam lik, crtam mu lice kojeg se sjećam kroz maglu, ali osjećanja koja me vežu za osobu dobro pamtim. Uzimam sliku.

 Oblačim onu staru, preveliku duksericu. Palim  staru, meni dobro poznatu pjesmu od Balaševića. Pjevušim, mrmljam u sebi. Jedan d-mol me razvalii. Stvarno razvaljuje. Zadnje riječi pjesme, jedna suza se kotrlja „Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana, i jedan pulover U kom si bila.. Ostala je ploča Best Of Ry Cooder i fina mala plava kutijica za puder i ja sam te ostao željan dok me bude. Moja mila...”. Istog trena sam zaplakala i shvatila koliko ove riječi bole kada ih osjećaš cijelim svojim tijelom i bićem.  Postoje ti neki dani kada bih slušala stare pjesme ne izlazeći iz kuće. Tih dana često pomislim da će nekog čovjeka ubiti puškom, nekoga pištoljem, neko će se udaviti u moru, neko će preminuti ležeći u postelji, a mene će eto ubiti romantika, lagane pjesme i balade.

 

Na slici iznad plavi noktići, omiljena pidžama ,,extreme intimo" i jagodice

Postoje i neki drugi dani. Mirniji, tiši, sunčani. Tim drugim danima se pojavljujem i druga ja. Ja koja bih igrala po ulicama, zagrlila svaku budalu kod koje vidim nešto pozitivno, povukla za ruku svakog ciganina da dođe i pjeva mi. “Ciganinee, ti što sviraaaš”… Tada pijem previše vina, previše se smijem, previše igram, previše grlim. Tih dana sam nasmijana, predugo lutam ulicama, predugo ne dolazim kući. Nee, ne želim da se završi žurka. Zbog toga je nastavljam. Bez cilja, teških ljudi, teških riječi ili osjećanja. Samo muzika i ja. Bezvrijedni razgovori koji su u tim trenucima najbitniji na svjetu, dim i čaše.  Lijepo je, volim život. Hoću divlju ljubav, ulazak u auto, pojačanu muziku i da dodam gas. Idemo. Na drugu planetu. Vrištim . Pjevam stihove jedne pjesme. “Ideem tamoo gdje je sve po moom"...

Nadam se da shvatate moju poentu. Razočaraćete me ako mi kažete da ste stalno isti, konstantni. Tada ću pomisliti da sa vama nešto nije u redu. Ili ipak sa mnom. Moja ludost tada ima i vašu potvrdu, a to nije dobro. To znači da sam stvarno luda.  Nego, da pređemo na stvar.

Vjerujem da nijeste znali da se stalno borim sa sobom, stalno sam negdje između snažne žene I romantične djevojčice. Često želim ruže i serenadu pod prozorom, a još češće snažni stisak ruke, motor i odlazak u noć. Ta dva bića su sastavni dio mene, bez jednog od njih to ne bih bila ja. U ovom postu želim da vam ispričam  neke stvari o sebi koje (ni)jeste znali, a ja ih volim.

1)      Svoju porodicu volim najviše na svijetu. Posto znam da čitate ovo, volim vas. 

 

Na slici iznad je moj brat koji za tri dana puni četiri godine, a majicu sam mu ja kupila(naravno) kada sam bila u Sarajevu. :)

 

2)Obožavam rozu boju. Pozitivna mi je, drugačija od ostalih. Imam rozu sobu, rozu garderobu, a voljela bih da imam i roze auto… Ipak mislim da je to sve u nekim normalnim granicama zbog toga što ne bih nikada kosu ofarbala u pink boju, ili npr mačku. Voljela bih da se sa nekom djevojčicom ponovo igram sa barbikama, a svoju omiljenu barbiku iz djetinjstva još uvijek čuvam.

 

 

Ovo je moja omiljena barbika iz djetinjstva. Divna je, zar ne? :)

3)Studiram novinarstvo na Fakultetu političkih nauka. Taj fakultet sam upisala zbog toga što volim da pišem, a i dosta sam kreativna, a politika me nimalo nije zanimala. Zamišljala sam sebe kao novinarku časopisa “Cosmopolitan”. U trenutku kada sam upisala fakultet ne vjerujem da sam znala ko je predsjednik države jer mi to nije bilo bitno. Nakon tri godine studiranja politika je počela da me zanima, a sve što želim je da sam i dalje neinformisana koliko sam tada bila. 

 

4)Imam piercing na stomaku, a velika mi je želja da uradim tetovažu vile jer za mene ima posebnu simboliku. Vile  predstavljaju fantaziju. One su  neuhvatljiva stvorenja , podsjećaju me na djetinjstvo i mene. Smatram da je čovjek izgubio svaku bitku onda kada prestane da mašta.

 

Ja u farmericama koje volim najviše na svijetu, sada su se skroz izbucale, ali mi je žao da ih bacim. Volim ih. :(

 Na slici iznad se piercing baš dobro vidi, ja u Budvi i umjesto kupaćeg kostima tog dana sam obukla farmerice.

5)Obožavam da jedem slatkiše. Omiljeni su mi rafaelo kuglice, voćne karamele i sladoledi. Dan mogu da zamislim bez mesa, hleba, itd, ali bez slatkiša ne mogu. To mi je najveći porok. Zbog toga znam da moram da treniram. Do prije pola godine sam išla u teretanu, ali sada treniram kući, uz Jilian. Ako vas zanimaju njene vježbe, napišite mi to u komentarima, rado ću vam ih poslati. 

 

 Ja kad počnem da treniram, jaoo. :)

 

Na slikama iznad je Jilian, trener. :)

 

Kako odoljeti?

 

6)Obožavam životinje. Imala sam (u stanu) papagaje, ribice, zeca, hrčka, kratko sam imala i psa. Ljudima koji muče životinje želim dugu i bolnu smrt. S tim u vezi na fb postoji stranica https://www.facebook.com/udomljavanjezivotinja.podgorica koja daje besplatno životinje koje nemaju svoj dom.

Ime ovog psa iznad je Sunčica, u azilu je od septembra 2012-e godine i još ga niko nije uzeo. Sterilisana je i očišćena od parazita. Divna je, zar ne? Ona je sa ove stranice na fb koju sam pomenula. :)

 

Na slici iznad sam sa drugaricinim psom. Kako je sladak...

7)Obožavam da izlazim i da putujem. Želja mi je da obiđem cijeli svijet, da sve vidim i obiđem. Želim da osjetim čari drugih država, da upoznam sve narode, civilizacije… Što se izlazaka tiče, ja ,,bih đavolu dušu dala za merak”. Volim da pijem vino i koktele. Izlazim jer uživam u tome. Ne želim da budem divlja, ne izlazim jer svi izlaze, da bih nekoga vidjela. To radim jer sam jednostavno takva i mislim da ću uvijek biti. Zbog toga neko previše miran i ne može  da bude uz mene, to mora biti neko ko ne može da me prati u svemu, ili čak vodi. 

 Ja u Beču

 Ja sa drugaricama u provoduuu

 Budimpešta

 Izlazak u Skoplju

 Provod u Podgorici

 Istanbul

 Ja u avionu. Sanjam o tome da udjem u neki avion i odem daleko, daleeeko odavde

 Divni Pariz :)

 Verona i ja...

Ovaj post je već ogroman, zbog toga se ovdje zaustavljam. Nadam se da vam nije bilo dosadno. Mislila sam da možda sjutra nastavim ovaj post, kako vam se sviđa ta ideja?